Nekako skupim novac za autobusku kartu da odem na ispit koji ne vjerujem da ću položiti. Autobus čekam pola sata i dolazi kombi pun putnika. Nekako udjem.
Čekajući ispit kaže mi djevojka da postoji mogućnost da mi ponište predispitne obaveze jer treći put izlazim. Ja u panici. Ulazim u kabinet i izvlačim pitanje na koje znam odgovor. Naravno, polažem. Izlazim sa fakulteta i sretnem koleginicu koja mi čestita. Mislim se kako zna da sam položila.
Kad ono bili razultati za stipendiju prije 15 dana na koju sam zaboravila jer su mi bile šanse nikakve. Dan koji ništa dobro nije obećavao, završih sa ocjenom u indeksu i državnom stipendijom. Neka su čuda moguća iako ne vjeruješ u njih.
0 komentari