Prošli petak, kraj radne sedmice, a inače sam vozač kombija jedne brze pošte. Vruće kao u paklu, žurba i dok sam se na jednom parkingu okretao nisam vidio iza sebe automobil i naravno kada nesreća hoće, udarim taj automobil.
Izlazim iz kombija, u tom trenutku prilazi i vlasnik automobila, krupa stariji gospodin i kada je vidio da sam preblijedio što od umora, što od straha, priđe mi stavi ruku na moje rame i reče ŠTA SI SE PREPO, LIM PA LIM, NAPRAVITI ĆE SE, AJD SJEDI I VOZI. SJEĆA SE BATA (ON) SVOJE MLADOSTI. AJD, AJD NIJE TO NIŠTA.
Izgubljen, u stanju šoka sam sjeo u kombi i otišao, nisam se čovjeku ni zahvalio i nekako mi baš krivo, ali i danas ne mogu da vjerujem da ima takvih ljudi u vremenu kada se sve gleda kroz novac.
0 komentari