utorak, 9. siječnja 2018.

“Moj sin ima 13 godina i UVIJEK ulazim sa njim u kabinu u JAVNOM TOALETU: Zbog toga me on mrzi a svi čudno gledaju, ali EVO ZAŠTO TO RADIM…” –…


Često se dešava da kada sam van kuće sa sinom, on mora da piški. Nekad moram i ja. Dok je bio mali niko ne bi ni trepnuo kada bismo zajedno ušli u toalet, a sada kada je veliki, svi nas gledaju zapanjeno…

  …Kada su dječaci mali, sasvim je u redu da uđu sa mamama u ženski toalet. Ali, moj sin je počeo da raste. Nekada sam ga za ručicu vodila u toalet, a sada je to tinejdžer od 165cm sa maljavim nogama i mutirajućim glasom koga ja pratim u toalet.
ADVERTISEMENTS
Zašto, pitaju se svi.


Zato što nema šanse da ga pustim da ide sam u toalet. Zapravo, počela sam da planiram odlaske u kupovinu i slične stvari sa njim u skladu sa tim gdje su javni toaleti najbolji. I ne pada mi na pamet da ga samog pošaljem u muški toalet. Uostalom, šta da radim? Da ga pošaljem u muški i pobijem se sa ženama u ženskom dok i ja idem u toalet (jer znamo da su redovi u ženskim toaletima uvijek nenormalno dugački), kako me on ne bi čekao?
Razumite, kada koristimo javni toalet, moj sin i ja idemo zajedno. Moramo. I vi se ili pomirite sa tim ili nam čak i pomozite tako što nećete šokirano gledati u nas.
Vidite, moj sin ima autizam. Zato ga pratim iako ima 13 godina. I on sam se buni što idem sa njim u kabinu i znam da me mrzi zbog toga, ali idem sa njim i ići ću. I poslije svih ovih godina, navikla sam da me žene u toaletu gledaju ispod oka. Uglavnom ih pitam da li žele da im poziramo za sliku.
Ne znam šta hoćete od mene? Da ne izlazimo iz kuće? Da nikad ne piškimo? Žao mi je, niko od vas nije vrijedan upale bešike. Zato se naviknite na to da u toaletima moj sin i ja idemo u paketu“, prenosi “Žena“.

0 komentari