subota, 17. prosinca 2016.

“Jedva smo mi stale nekako, ali odjednom se čuje vrisak”


Juče čekam sa nenom gradski bus, dolazi bus i mi ulazimo, a unutra je ogromna gužva. Jedva smo mi stale nekako, ali odjednom se čuje vrisak. Moja nena je uzela veliku crnu bubu sa ženine glave koja je sjedila pored nas. Ona je nju dotakla i rekla: “Izvinite ovo je vaše.” Ženi je malo falio da se onesvjesti, ali posle se zahvalila mojoj neni. Ljudi okolo nas su padali od smijeha.

0 komentari