Zlostavljana sam kada sam imala samo 13 godina. Prvi komšija me odveo u podrum zgrade i… 🙁 uh… ne želim se ni sjećati. Međutim nakon toga nam je, mojim roditeljima i meni, cijela rodbina, komšije, prijatelji, svi su nam okrenuli leđa i svi su mene optužili da sam ja kriva i da ljagam i pljujem poštenog čovjeka, gospodina, DOKTORA. Svakakve uvrede smo dobijali… Čak ni policija nije pokrenula nikakvu istragu, a desilo se i samo ja znam šta se sve desilo. Sada imam 21 godinu i taj užasni trenutak mog života me i dalje prati. Nikada još uvijek nisam imala momka, ne zato što ne želim ili mrzim muškarce, jednostavno niko ne želi da budem njegova djevojka. Juče mi je na fb stigao zahtjev za prijateljstvo. Sin monstruma koji je uništio život i meni i mojim roditeljima. Momak je 2 godine mlađi od mene i ukratko, izvinuo mi se za ono što mi je njegov otac uradio, rekao mi je da me u potpunosti razumije i pitao me da li želim da se vidimo i da izađemo negdje na piće. Prvo sam bila oduševljena jer nakon skoro 10 godina neko se pojavio ko mi vjeruje, a onda sam ubrzo postala zbunjena. Sura će me čekati u jednom kafiću, ne znam šta da radim, da li da odem… ako nas ko vidi kako će da protumači, šta ako me zbog toga opet počnu da pljuju i vrijeđaju… glava će da mi eksplodira 🙁 ŠTA DA RADIM? 🙁
0 komentari