
Imam prijateljicu koja nema mamu. Umrla je kad je moja prijateljica krenula u srednju školu. Kad god pričamo neke događaje i kad treba spomenuti mamu, uvijek kaže samo ‘moja mama’, nigdje nema pokojna ili slično tome.
Mislim da to radi jer se još uvijek nije pomirila s tim da je ona pokojna i tu riječ jednostavno ne može da izgovori. Mnogo mi je žao i svaki put kad spomene svoju mamu, zaboli me oko srca, bude mi teško, jer jednostavno osjetim da joj nije svejedno iako se drži kao pravi heroj i
izgleda kao da joj nije toliko teško. Voljela bih je zagrliti svaki put kad izgovori to ‘moja mama’ jer osjećam da joj to treba.
0 komentari