Imam 25 godina i nakon što sam se mjesecima osjećao loše, otišao sam na ljekarske preglede gdje mi je na moju žalost dijagnosticiran karcinom crijeva :).
Postoji mogućnost da se izliječim i da produžim život, ali vjerovatnoća je minimalna za tako nešto, a i ako preživim šta će mi ostati od života. Brojanje dana do neizbježnog, povratka okrune bolesti i konačnog kraja. Svjestan sam da neću imati svoju porodicu, svoju djecu, svoje unuke…
Pomirio sam se sa tim, ali postoji nešto gore i od same smrti, a to je kako saopštiti mojim roditeljima, jer osim mene niko ne zna za ovo i kako ih ostaviti da žive poslije mene. Toga nakon što odem, e toga se više plašim nego samog mog kraja.
0 komentari