Zabavljali smo se skoro 5 godina i prošlo ljeto vjenčali. Ubrzo sam počeo da shvatam da je to moj najveći promašaj u životu. Samo par dana nakon vjenčanja moja mama mi je počela otvarati oči i ukazivati na to kakava je zaista moja supruga.
U mom prisustvu sve je bilo OK, ali kada bih ja otišao na posao moja supruga je postajala skroz druga osoba. Mama mi je svako veče kada dođem sa posla pričala šta je sve moja supruga taj dan uradila, odnosno šta nije. Samo je ispijala kafe, dopisivala se i ljenčarila. Nakon 4 mjeseca sam shvatio da to nije to i otjerao sam je. Tada nisam znao da je trudna, tek nekih 10-ak dana kasnije mi je rekla i molila da se vrati, jer me kao voli i da je za sve kriva moja mama. Nisam prihvatio… Nakon 2 mjeseca prestala mi se javljati, iako je do tada skoro svaki dan zvala i slala poruke, bukvalno memolila da se vrati.
Čujem da se prije par dana porodila, rodila blizance, jedva preživjela porod, valjda joj je to neka kazna što je bila loša prema mojoj mami. Prijatelji me pitaju zašto ne odem barem da vidim djecu, ali ja ne želim, tačnije i ne razmišljam o njima, jer na kraju ko zna i dali sam uošte ja otac te djece, a nije ni bitno. Samo hoću da skrenem pažnju mladim momcima da se ne zalijeću u brak, jer žene su premazane sa 1000 boja i da dobro razmisle koga žene.
0 komentari