WELCOME

subota, 10. lipnja 2017.

Prije točno 6 godina sam izgubio sve što sam imao u životu. Došli smo u srednju školu iz raspadnutih porodica, nismo imali ništa u životu osim jedan drugog.


Prije točno 6 godina sam izgubio sve što sam imao u životu. Došli smo u srednju školu iz raspadnutih porodica, nismo imali ništa u životu osim jedan drugog. Uvijek smo se snalazili, jedan drugog pokrivali za kave, jedan drugome davali jesti. Bili smo nerođena braća. Život smo bili spreman dati jedan za drugog. Jedino sam s njim mogao pričati o svojim problemima jer sam znao da ih jedino on i razumije pošto živimo iste živote. Jedino je on vjerovao u mene kad sam mu rekao da ću nešto postići u životu. Kada mi ga je život oduzeo, otišao je i dio mene. Totalno sam se zatvorio, nisam više imao s kime pričati, nisam više imao s kime sjesti na kavu, nisam više imao s kime prošetati krajem i komentirat djevojke. Svaki dan sam mu kroz suze na grobu prepričavao šta se dešavalo u školi. Najviše me bolilo što sam morao otići u drugi grad na fakultet. Uspio sam diplomirati, imam dobro plaćen posao ali svega bih se odrekao samo za jednu šetnju krajem sa svojim bratom. Mnogo je velika bol u srcu.

0 komentari