Teška situacija u našoj državi natjerala me je da odem u Njemačku da skupljam njihova govna, perem njihove guzice kako bih obezbijedio i sebe i svoje roditelje. Prošle godine me je mama pozvala i rekla da je tata bolestan i da hitno dođem kući, ako je ikako moguće avionom. Obzirom da sam ga ostavio bolesnog, nešto mi je govorilo da ga živog neću vidjeti i da je preminuo.
Uhvatio sam prvi avion i krenuo kući. Kada sam došao u selo već je dvorište bilo prepuno komšija, rodbine, prijatelja, sumnje i osjećaj koji sam imao su se potvrdile. Tata je preselio na drugi svijet. Taj osjećaj tuge će me pratiti dok sam živ. Zbog prokletog novca sam morao ići od njega u daleki grad i nisam bio tu kada sam mu bio najpotrebniji, kada sam mu bio potrebniji od bilo kakvog novca
KADA SAM TREBAO BITI TU DA ME GLEDA I DA JA NJEGA GLEDAM. Na žalost ponovo sam u Njemačkoj, radim, crnčm a moja mati živi sama u selu, pati za tatom, pati za mnom, tuguje svoj život. Proklet bio ko je izmislio novac!!!!!!!!
0 komentari