Dugo smo bili u vezi, planirali vjenčanje, djecu, život do sudnjeg dana, mnogo se voljeli, ali njegovi roditelji… Njegovi roditelji nisu tako mislili, smatrali su da njihov jedinac zaslužuje više, bolje… od mene.
Nisu željeli da njihov sin oženi djevojku sa sela iako smo prve komšije, ali oni su za njega su imali velike planove. Poslali su ga u grad na studije, zabranjivali mu svaki kontak sa mnom. Godine su prolazile, ja djevojka sa sela sam se udala, rodila djecu, živim, nikada nisam bila nešto iznimno sretna, ali imam brak, imam djecu imam neki život, a on, za vrijeme studiranja, zaglavio u loše društvo, nikada nije završio visoke škole, vratio se u naše selo i živi život jednog običnog, normalnog seljaka.
Zanimljivo da sam ja sa mojim mužem odselila za Beč i živim u velikom gradu. Čujem od mojih da se njegovi roditelji mnogo kaju i nikada sebi neće oprostiti, jer su nas rastavili. Koliku su grešku napravili i kolika je bila ljubav među nama govori činjenica da se on nikada nije ženio, niti će, a ušli smo u 40-e već davno.
0 komentari