Juče mi je bio rođendan 30. i muž sa kojim sam već 3 godine u braku mi ga nije čestitao. Baš sam bila povrijeđena. Oko podne me prijateljica pozvala da izađemo na piće, da obilježimo MOJ ROĐENDAN. Kada sam joj ispričala da mi muž nije čestitao, zgorzila se i tada mi ponudila da pozove svoja dva prijatelja i da kod nje u stanu sa njima provedemo poslijepodne.
Nisam ni sekunde razmišljala, spremile smo se i zaputile se ka njenom stanu. Idealan način da se ovetim mužu… pomilila sam. U međuvremenu je ona pozvala ta dva momka i samo pola sata kasnije poleo je “lom”. Od katastrofalnog, rođendan se pretvorio u nešto fenomenalono. 3 sata smo se “zabavljali” svo četvoro zajedno. Negdje oko 17 sati sam se zapoutila kući, a kada sam ušla… ŠOK! U dnevnoj sobi sam zatekla mog muža sa našim roditeljima, najbližim prijateljima i svi uglas su pjevali “Sretan rođendan…” Nisam znala kako da se ponašam, bila sam totalno zbunjena, na stolu torta od 3 sprata, soba ukrašena, baloni… ma kao iz bajke.
Nakon nekih 10 minuta na vratima se pojavila i moja prijateljica… Kasnije mi ispričala da ju je moj muž zamolio da me izvuče iz kuće da on na miru može sve organizovati, a da je “ono” bio poklon od nje. Danas sam cijeli dan preležala iscrpljena od jučerašnjeg dana koji će mi ostati vječno u sjećanju, ubjedljivo najbolji dan u mom životu, a kako je počeo misilla sam da će mi biti najgori.
0 komentari