Prije 2 dana je bila dženaza (sahrana) mom tati, preminuo je sa samo 44 godine i kada je hodža po običaju upitao prisudne da li moje tata prema nekome ima neke neizmirene dugove i da li će mu halaliti (oprostiti) od preko 100 prisutnih javio se moj rođeni mlađi brat. Iz svog glasa je rekao da neće halaliti rođenom ocu jer mu je ostao dužan 1.000 eura.
Svi prisutni su zanijemili od šoka, a meni je bilo najteže. Pomislio sam da mu nije dobro, uhvatio ga za rame i pitao “buraz jesili dobro”, a on je otresao moju ruku sa sebe i ponovio da mu tata duguje 1.000 eura. Tada sam ja rekao da se svi uključujući i mog mlađeg brata nakon dženaze obrate meni i da ću ja izmiriti sve tatine dugove koliko god da ih ima.
Naravno jedino moj brat je nakon dženaze bestidno došao po “svoje” pare… momak koji ima 20 godina, koji u životu nije vidio, a kamoli zaradio 1.000 eura, vjerujte da još uvijek živi od džeparca… isplatio sam ga i rekao mu da nakon ove sramote koju je priredio tati i cijeloj porodici za mene više ne postoji. Do prije 2 dana sam imao i oca i brata, danas imam samo mamu koja je cijei život više na bratovoj strani i ne sumnjam da će i nakon ovoga što se izdešavalo opet stati u bratovu odbranu.
Kuću, imanje sve će joj protjerat kroz karte i igre na sreću 🙁 a vjerovatno je tatino srce prestalo da kuca upravo zbog ovih bratovih poroka.
0 komentari