Imam 23 godine i dvoje djece sa čovjekom koji ima 46 godina. Ne znam ni sama da li sam se zaljubila u njega, il njegov novac i njegovo bogatstvo. Sa 17 godina sam se počela sa njim viđati bila sam sa njim par puta i ostala sam trudna, slučajno, al stvarno, te je zbog mene, i zbog toga što sam ostala trudna razveo se od tadašnje žene.
Sada par godina nakon, iako živim u velikome luksuzu, neviđenom bogatstvu, osjećam da nije to život koji me čini sretnim. On je često na službenim putovanjima, a ja u najboljim godinama sjedim sama kod kuće, ubijam se od dosadem, čuvam naše dvoje djece, njegovog sina iz prvog braka koji ima 17 godina, a najgore od svega moram se brinuti o svekrvi koja ima 73 godine i koja je nepokretna.
Imamo kućne pomoćnice, ali nekada se zadesi da je ja moram oprati, presvući, e tada proklinjem majku koja me rodila i sva bogatstva ovog svijeta. KO NIJE PRESVLAČIO BABE NE ZNA O ČEMU PRIČAM. Uglavnom ovaj moj život mi se sve manje sviđa.
0 komentari